KAKO REĆI NE? – prevencija ovisnosti u Osnovnim i srednjim školama

Kratak opis programa

Program “KAKO REĆI NE?” temeljen je na prevenciji ovisnosti. Radionice su interaktivne i ukratko se objašnjava koncept ovisnosti i droge, usklađeno i prilagođeno uzrastu djece. Tijekom prepričavanja koriste se zanimljivi i ilustrativni primjeri i potiče se djecu na aktivno promišljanje procesa donošenja odluka u odrastanju, vršnjačkog pritiska i izazova adolescentnog razdoblja. Naglasak se stavlja na to da problem nije samo u ovisnosti nego u stanju svijesti koje dovodi do uzimanja droga te zadovoljenjem određenih potreba koje djeca mogu razumjeti kao što su potreba za pripadanjem, prihvaćanjem, isticanjem, dokazivanjem itd. U jednom dijelu svog predavanja izvoditelj aktivnosti iznosi svoje iskustvo konzumacije alkohola koje je dovoljno eksplicitno budući da su vidljive direktne posljedice (invalidnost kao posljedica konzumacije alkoholnih pića). Radionice su namjenjene učenicima 7. i 8. razreda osnovnih i svih razreda srednjih škola s područja Hrvatske i to u trajanju od jednog školskog sata za svaki razred. Očekivani rezultati su veća osvještenost i odgovornost prema vlastitom ponašanju.

Ciljana skupina

Ciljana skupina ovog projekta su učenici 7. i 8. razreda osnovnih i svih razreda srednjih škola. Ta populacija zahtijeva posebnu pažnju jer se radi o predpubertetskom i pubertetskom razdoblju koje je posebno osjetljivo na vanjske podražaje okoline i utjecaje svijeta oko sebe. To se može opravdati statističkim podatkom Hrvatskog zavoda za statistiku koji je objavio za promatrano razdoblje od 1998. godine do 2007. godine da su udio maloljetnih počinitelja prekršaja zloupotrebe droga činili sveukupno 113 mlađih punoljetnika koji su imali četrnaest godina. Ovdje se radi o isključivo evidentiranim slučajevima, postoji opravdano vjerovanje da je u stvarnosti puno više mlađih maloljetnika koji posjeduju i eksperimentiraju s alkoholom i drogom.

Naime, analizom 165 objavljenih studija programa prevencije u školi: (Wilson, Gottfredson i Najaka, 2001, prema Kranželić Tavra, 2007) utvrđeno je da programi prevencije usmjereni na okruženje, odnosno na razinu škole i razreda, generalno pokazuju pozitivne učinke.

Metoda rada

U programu “Kako reći ne?” predavanja su se održavala u trajanju između 45 minuta, ovisno o dogovoru s pojedinom školom. Kako bi se učenici što više uključili u raspravu tijekom predavanja, ograničili smo broj učenika na maksimalno dva razreda (otprilike 60 učenika) po jednom predavanju. Na početku predavanja učenike se uvodi u temu putem anketnog listića s kojim se pokušava doznati njihova dotadašnja iskustva s alkoholom i drogama te rizičnim ponašanjima povezanima s navedenim te posljedicama konzumacije alkohola i droge. Također ih se upoznaje s čimbenicima koji utječu na konzumiranje opijata, a sve to njima razumljivim jezikom. Potom ih se kroz nekoliko kraćih interaktivnih ilustracija navodi na osvješćivanje njihovih vlastitih stavova o opijatima i eventualnim rizičnim ponašanjima.

Cijelo predavanje je popraćeno osobnim iskustvom osobe s invaliditetom, a koji je nastao kao posljedica konzumiranja alkohola i brze vožnje. Voditelj radionice ukratko ističe sadašnja vlastita moralna uvjerenja koja su mu pomogla da se suoči sa životom koji je posljedica loše donesenih odluka u mladosti koje su ga koštale fizičkog zdravlja. Time se želi potaknuti mlade na usvajanje zdravih prosocijalnih vjerovanja, moralnih stavova i aktivno promišljanje posljedica životih odluka. Kao povremeni konzument u mladosti, voditelj radionice će podijeliti sa učenicima vlastito iskustvo koje će njima omogućiti razvijanje empatije i osvještavanje važnosti promišljanja o vlastitoj budućnosti. Na kraju predavanja, omogućit će se učenicima postavljanje pitanja, te će biti zamoljeni da na kraju ispune kratki anketni listić u kojem će dati povratnu informaciju o tome kako je i koliko predavanje djelovalo na njhovo promišljanje o bilo kojem sredstvu ovisnosti i njegovom utjecaju na pojedinca.

Anketne listiće koje ćemo prikupiti na početku i na kraju sata koristit ćemo u evaluacijske svrhe na kraju školske godine. Osim analize odgovora, napravit ćemo i korelaciju između odgovora danih prije i nakon predavanja.

Opis problema

Prema posljednjim podacima Hrvatskog statističkog zavoda o zlouporabi droga za razdoblje od 1998. godine do 2007. godine okrivljeno je 3028 maloljetnih počinitelja prekršaja zloupotrebe droga. Njih 1444 je proglašeno krivima, a najčešće im je izrečena odgojna mjera te ih je ukupno izrečeno 1006, što čini 69,7% svih sankcija. Zaštitna mjera, najčešće oduzimanje droga, izrečena je za nih 935 (64,8%). Maloljetnici koji su osuđeni zbog posjedovanja droge imaju udio 57,1% dok je kod punoljetnika udio osuđenih zbog posjedovanja droge znatno veći (76,2%) u istom promatranome razdoblju. U odnosu na prodaju droga, udio kod maloljetnika je visokih 26,7% dok je taj udio kod punoljetnika 15,3%. Ti podaci dodatno ukazuju na potrebu intervencije u odgoju i odrastanje mladih ljudi kroz osnaživanje zaštitnih faktora te alternativnih načina suočavanja sa stresorima.

Očekivani rezultati

1. da što veći broj učenika stekne dojam kako je droga loš izbor a ne obrazac kojim se stječe statusu društvu
2. da mladi u što većem broju odbace eksperimentiranje s drogama kao dio normalnog mladelačkog istraživanja
3. utisnuti u svijest da svako uzimanje droga može imati tragičan svršetak i da za sobom nosi niz posljedica
4. kod što većeg broja učenika razbiti kodeks “šutnje” i potaknuti ih na ispravan postupak
5. u trenutku
6. veći broj učenika koje je organiziralo korišenje slobodnog vremena
7. veću osvještenost i odgovornost prema vlastitom ponašanju
8. smanjena stopa uzimanja ovisničkih sredstava
9. ispunjeni svi ciljevi i planovi za naredni period

Ciljevi projekta:

1. Smanjiti broj maloljetnika koji eksperimentiraju s alkoholom i drogom.

2. Poticati veću razinu samopouzdanja kod mladih.

3. Usmjeriti mlade ka pozitivnm životnim vrijednostima poput odgovornosti, promišljanja, razboritosti, kvalitetnog života u zajednici.

4. Osvjestiti mlade o načinu na koji se mogu oduprijeti pogrešnim izborima.

O udruzi Stijena

Udruga «Stijena» svoj rad započinje početkom 2002. godine i to redovitim grupama otvorenim za javnost, svakog ponedjeljka u prostorijama Mjesne zajednice Eugen Kvaternik u Zvonimirovoj 68 (Zagreb) s ciljem pružanja potpore ovisnicma o drogama i njihovima obiteljima, motivacijama za odlaske na rehabilitaciju ili pak sa povremenim ekperimentatorima o drogama kako bi ih motivirali na prestanak.

Grupe potpore održavaju se i danas te Od 2001. godine do danas održali smo ukupno 563 sastanka na kojima je bilo prisutno ukupno oko 2300 osoba (na svakom sastanku u prosjeku su prisutne četiri nove osobe).

Grupe su temeljna, ali ne i jedina, aktivnost Udruge i njezinih članova. Na sastancima se okupljaju osobe koje su trenutno ovisne o drogama, ali i one koje su bivši ovisnici te članovi njihovih obitelji. Osim njih na sastanke dolaze i volonteri (većinom i sami bivši ovisnici) koji pripremaju sadržaje sastanaka.

Zbog opsega aktivnosti i projekata koje smo započeli, uvidjeli smo realnu potrebu za pokretanjem ureda Udruge koji bi objedinio sve aktivnosti. Sredinom mjeseca travnja 2004.godine, Evanđeoska crkva u RH donirala nam je dio uredskih prostorija u Kosirnikovoj ulici 76 na Jelenovcu, te smo u isto vrijeme krenuli s radom na toj lokaciji.

Trenutno služimo kao most i potpora ljudima za odlazak u terapijske zajednice u koje je u posljednje četiri godine otišlo više od 90 osoba. U svom redovnom radu savjetujemo i roditelje ovisnika.

Također, svoju ulogu vidimo i u pomaganju osobama koje se vraćaju s uspješno završene rehabilitacije u redovan život. Više je osoba nakon završetka programa u terapijskim zajednicama počelo aktivno doprinositi cjelokupnom radu Udruge.

Do sada smo realizirali projekte „Tražim svoje mjesto“ i „Centar za resocijalizaciju“. Projekti su bili usmjereni na populaciju zatvorenika, ali i povratnika s rehabilitacije iz terapijske zajednice.

Kao važan dio aktivnosti treba spomenuti posjete bolnicama (Vinogradsku bolnicu i bolnicu u Vrapču koje redovito posjećujemo) tijekom kojih razgovaramo s njihovim štićenicima te ih motiviramo na daljnju apstinenciju, uključivanje u projekte i programe udruge, a sve sa ciljem uspostavljanja trajne apstinencije.

Od 2011.g. u bolnici Vrapče provodimo projekt „Daj sebi šansu!“ kroz niz tematskih radionica s ciljem motiviranja osoba koja se nalaze na bolničkom liječenju za nastavak oporavka i resocijalizaciju nakon izlaska iz bolnice. Do sada je na godišnjoj razini sudjelovalo 180 korisnika.

Od 2002. g. posjećujemo kaznionice u Lepoglavi (jednom tjedno), Glini (jednom u dva tjedna) i Požegi (jednom mjesečno). Na tim mjestima provodimo motivacijske sastanke za korisnike na odsluženju kazne zatvora. Oni na tim sastancima prisustvuju dragovoljno. Do sada je na godišnjoj razini sudjelovalo cca 600 korisnika.