Predavanje Kako reći ne?
Projekt Kakao reći Ne? koncipiran je tako da se u dogovoru sa školom održi radionica u koju će biti uključena maksimalno dva razreda u trajanju od 45 minuta.
Učenici će na početku biti ukratko upoznati s europskim i hrvatskim statistikama vezanim uz konzumaciju sredstava ovisnosti i drugim rizičnim ponašanjima. Također će ih ih se upoznati s čimbenicima koji utječu izbor rizičnih ponašanja. Radionica će se dalje odvijati kroz interaktivne vježbe i igre koje za cilj imaju potaknuti mlade da brzo donesu pravu odluku, da se kroz takvo osnaživanje znaju oduprijeti pritisku grupe kojoj pripadaju, da se upoznaju s upotrebom pozitivne komunikacije kroz JA poruke, da izgrade svoje samopouzdanje i steknu pozitivniju sliku o sebi te ojačaju samopoštovanje, skrenut će se pažnja na važnost zadovoljavanja svih psiholoških potreba (sloboda, ljubav, samopouzdanje, zabava). Sve to ima za cilj osvješćivanje njihovih vlastitih stavova o rizičnim ponašanjima i mogućim negativnim posljedicama. Ono što je važno istaknuti je da je cijela radionica prožeta osobnim iskustvom voditelja radionice – osobe s invaliditetom – čija je invalidnost posljedica loših izbora i odlaska u rizična ponašanja.
Pri vođenju radionice dolaze do izražaja moralna uvjerenja koja su voditelju pomogla da se suoči sa životom koji je posljedica loše donesenih odluka ranoj mladosti. Time se želi potaknuti mlade na usvajanje zdravih prosocijalnih vjerovanja, moralnih stavova i aktivno promišljanje posljedica životih odluka. Na taj način pridonosi se razvijanju empatije i osvještavanje važnosti promišljanja o vlastitoj budućnosti.
Na kraju radionice učenicima će se omogućit postavljanje pitanja te će biti zamoljeni da ispune kratki anketni listić u kojem će dati povratnu informaciju o tome kako je i koliko radionica djelovala na njhovo promišljanje o rizičnim ponašanjima i promjeni stavova.
Uspješnost provedbe aktivnosti pratit će se kroz obradu odgovora dobivenih iz evaluacijskih listića. Kroz njih će se vidjeti zadovoljstvo korisnika radionicama, a također i jasnije i konkretno izraženo razmišljanje mladih po pitanju ovisnosti i pitanja vezanih za ovisnosti i druga rizična ponašanja (utjecaj okoline i vršnjaka i sl.). Ovim putem sudionici dobivaju mogućnost anonimno postaviti pitanja. Povratna informacija će također biti vidljiva kroz posjećenost web stranice na kojoj sudionici mogu bez srama pitati i dobivati odgovore ili podršku. Uspješnost projekta može se mjeriti i brojem ostvarenih kontinuiranih kontakata preko ove web stranice. Rezultati evaluacije su vrlo važni kao pokazatelj uspješnosti predavanja, ali i kao baza za unapređenje projekta i prilagođavanje sadržaja predavanja prema potrebama i očekivanjima mladih kojima su usmjerena.
Ciljana skupina ovog Projekta su učenici 7. i 8. razreda osnovnih škola i svih razreda srednjih škola. Ta populacija zahtijeva posebnu pažnju jer se radi o pubertetskom i rano adolescentskom razdoblju koje je posebno osjetljivo na vanjske podražaje okoline, posebno utjecaj grupe vršnjaka. Ovaj raspon korisnika odabran je na osnovu prepoznate situacije u društvu gdje sve mlađa djeca dolaze u kontakt i izložena su izazovima modernog doba.
To se može opravdati statističkim podatkom Hrvatskog zavoda za statistiku koji je objavio za promatrano razdoblje od 1998. do 2007. godine da su udio maloljetnih počinitelja prekršaja zloupotrebe droga činili sveukupno 113 mlađih punoljetnika koji su imali samo četrnaest godina. Ovdje se radi o isključivo evidentiranim slučajevima te postoji opravdano vjerovanje da je u stvarnosti puno više mlađih maloljetnika koji posjeduju i eksperimentiraju sa sredstvima ovisnosti.
Neposredni korisnici – javljaju se odmah nakon provođenja projekta – to su učenici koji su u sebi ili svojim bliskim prijateljima prepoznali opasnost od daljnjeg uzimanja sredstava ovisnosti. Takve korisnike isključivo upućujemo na voditelje preventivnih programa unutar odgojno-obrazovne ustanove iz koje dolaze, a voditelje obavještavamo o javljanjima, razgovorima i sl., kako bi i sami mogli intervenirati.